NAJAVLJIVANJE PUTEM INDŽILA – SVETE KNJIGE KRŠĆANA

Objavljeno Januar 2015// priredila Sanela Vukić


K ao što je Tevrat najavio poslanstvo Allahovog Poslanika, najavio ga je i Indžil (Evanđelje, knjiga objavljena Isau/Isusu), najavljujući Paraklita, a riječ paraklit (parakletos) na grškom znači onaj kojega krase lijepa svojstva pa ga ljudi zbog toga hvale. Ekvivalent toj riječi na arapskom jeziku je mahmud, muhammed ili ahmed, što znači mnogo hvaljeni. Takvo značenje riječi paraklit dali su prevodioci Barnabinog Evanđelja, u poglavlju XLI, gdje stoji: „Veoma sretno je vrijeme u kojem će na svijet doći (XLI; 27). Vjerujte da sam ga ja vidio, kao što su ga vidjeli i drugi vjerovjesnici. Ukazao sam mu počast (XLI, 28), jer Bog vam putem njegovog poslanstva daje svoju dušu (XLI, 29). Kad sam ga vidio, bio sam ispunjen poštovanjem i rekao sam: „Neka je Bog uz tebe, a neka mene učini dostojnim da idem tvojim stopama (XLI, 30), jer ako ja to dostignem biću znamenit vjerovjesnik, pribran kod Boga.“
Međutim, prevodioci Ivanovog Evanđelja izabrali su da riječ paraklit, koja se pojavljuje u izvorniku, prevedu kao el-mu'azzi (utješitelj), umjesto muhammed (hvaljeni) koju su odabrali prevodioci Barnabinog Evanđelja. To zbog toga što su prevodioci Ivanovog Evanđelja na arapskim jezik željeli odstraniti ime Muhammed, da time eliminišu uporište vjerovanju u njega. U Ivanovom Evanđelju, u poglavlju XIV stoji: „A što se tiče utješitelja, to je sveti duh kojeg Otac šalje u Moje ime. On će vas svemu poučiti, i podsjećati vas na sve što sam ja rekao“ (XIV, 26). U poglavlju XV stoji: „A ako je došao utješitelj, Sveti Duh, kojeg vam je poslao Otac, Duh Istine, od Oca koji sve natkrivljuje, on će me posvjedočiti. Vi ćete me, takođe, posvjedočiti jer sa mnom ste od početka“ (XV, 26-27).
Najavljivanje u Evanđelju ne svodi se samo na spominjanje imena poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, već se spominje i njegovo porijeklo, da će biti Ismailov a ne Ishakov potomak. U Barnabinom Evanđelju, U XLIII poglavlju, stoji: „Kad dođe Božiji poslanik, (šta mislite) čijeg roda će biti?“ Učenik odgovara: „Davidovog.“ Isus uzvraća: „Ne zavaravajte se jer Davida je Duh na početku poznao i rekao mu: „Bog je mom gospodinu rekao: „Sjedi mi s desne strane dok ne učinim da ti neprijatelji budu pod nogama. Bog će poslati tvoju palicu koja će vlast imati nad tvojim neprijateljima.“ Vjerujte mi, govorim vam istinu. Ovo vrijeme je vrijeme Isma'ila a ne Ishaka.“ (XLIII, 26-30)
Ibn Hišam je u Siri zabilježio riječi Ibn Ishaka, poznatog muslimanskog historičara i biografa, u vezi s osobinama posljednjeg Božijeg Poslanika o kojima se govori u Indžilu. Ibn Ishak o tome kaže: „Prema meni dostupnim saznanjima, Isa je, sin Merjemin, među onim što mu je objavljeno od Boga u Indžil uvrstio svojim sljedbenicima i opis Božijeg Poslanika, alejhisselam, što je zabilježio i apostol Ivan kad je sipisivao Indžil iz vremena Isaa. U vezi s poslakom koji će im doći, zapisano je sledeće: „Ko mene prezre, prezreo je Gospoda. I da ja nisam, u njihovom prisustvu, činio ono što niko nije činio prije mene, oni grijeha ne bi imali. Ali oni su se, i pored jasnoga znaka, uobrazili i umislili da će me nadvladati, a takođe i Gospoda. Međutim, riječ koja je u Zakonu mora se ostvariti. Oni su me prezreli nepravedno, pa kad dođe Munhamenna od Gospoda, kojeg će vam Bog poslati, Duh Sveti koje će od Gospoda izaći, on će me potvrditi, a i vi isto tako, jer ste još mnogo prije bili sa mnom. O tome vam kažem, da ne sumnjate.“
Poznati savremeni egipatski naučnik i istraživač profesor Abdusselam Harun, koji je, inače, priredio skraćenu verziju Ibn Hišamove Sire, nakon spomenutog citata, kaže: „Munhamenna na sirskom znači mnogo hvaljeni, dakle, isto što i Muhammed na arapskom. Ekvivalent tom imenu na grčkom je Parakletos (Paraklit).
S obzirom da su u svojim svetim spisima imali tekstove koji jasno najalvjuju poslaničku misiju Muhammeda, alejhisselam, jevrejski rabini, kršćanski monasi i arapski vračevi – svi oni govorili su o Božijem Poslaniku još prije njegova poslanstva i isticali da se primaklo njegovo vrijeme. Rabini i sveštenici su to kazivali na temelju svojih knjiga u kojima su nalazili njegova obilježja i obilježja vremena i prostora u kojem će se pojaviti i djelovati, dok su arapski vračevi to saznavali preko džina koji su prisluškivali na nebesima. U istorijskim izvorima zabilježena su brojna svjedočenja koja govore o mubešširatima (radosnim vijestima) i  irhasatima (predskazanjima) Muhammedove, alejhisselam, poslaničke misije.
Sve istaknuto (najavljivanja putem svetih knjiga, kazivanja židova i kršćana, kazivanja sveštenika i vračeva, snovi i snoviđenja) doprinijelo je formiranju idejne i psihološke atmosfere ispunjene osjećajem da se približava vrijeme pojavljivanja novog vjerovjesnika.

„Sira: životopis poslednjeg Allahovog poslanika; Safvet Halilović; 4. Izdanje, Sarajevo: Dobra knjiga; Zenica: Islamski pedagoški fakultet; 2013., str., 129-133.)