NAJAVLJIVANJE PUTEM TEVRATA – SVETE KNJIGE JEVREJA

Objavljeno Jauar 2015// priredila Sanela Vukić


Tevrat (Tora ili Knjiga objavljivanja Musau/Mojsiju) kakav danas imamo pred sobom jasno govori o poslanstvu Hamduta, a to je onaj koga hvale sve zajednice, kako stoji na margini hebrejskog izvornika, što se izjednačava s arapskim značenjem riječi mahmud ili muhammed (hvaljeni).

Međutim, prijevodi Tevrata na arapski jezik prednost su dali korištenju sintagme mušteha kulli-l-umem (omiljen kod svih zajednica) pred riječima mahmud i muhammed, da bi pažnju odvratili od najavljivanja Muhammedovog, alejhisselam, poslanstva. U Tevratu je zapisano: „... jer tako kaže Gospodar vojske. Ubrzo će ona sva biti usukana. Zatim ću zaljuljati nebesa i Zemlju, more i kopno. (II, 6.). opomenuću sve zajednice, a zatim će im doći Omiljeni kod svih, a ovu kuću ću ispuniti pravednošću, kaže, Gospodar vojske.“ (II, 7.)

Radosno najavljivanje u Tevratu ne svodi se na spominjanje poslanika Muhammeda, alejhisselam, već se tu govori i o njegovom porijeklu. Kaže se da će biti iz roda Ismailovog, a ne iz roda Ishakovog. U Tevratu, u Petoj knjizi Mojsijevoj (koja se zove Ponovljeni zakon), stoje riječi upućene Musau: „Tvoj Gospodar će poslati vjerovjesnikaiz tvoje sredine, iz reda tvoje braće. Njega ćete slijediti“ (XVIII, 15) Zatim, u istom poglavlju, slijedi: „Poslaću im vjerovjesnika iz bratske im sredine, sličnog tebi. Položiću svoje riječi u njegova usta, da im prenose sve što im Ja preporučim.“ (XVIII, 16 i dalje).

U Tevratu se, uz preciziranje porijekla vjerovjesnika, približno tačno određuje i vrijeme slanja. Ono se određuje u kazivanju vjerovjesnika Danijela kad je bio u ropstvu. U IX poglavlju Danijelove knjige stoji sledeće: „Sedamdeset sedmica sam osudio tvoj narod i tvoj sveti grad, zbog neposluha i griješenja, da se iskupe za grijehe, da se ostvari trajno dobro, da se ostvari san i poslanstvo, da se pomaže Uzvišeni Bog“ (IX, 24.)

Nakon navođenja spomenutih predaja iz arapskog prijevoda Tevrata, profesor Muhammed Rewwas Qal'ahdži u knjizi Ličnost poslednjeg Allahovog Poslanika (Dirase tahlilijje li šahsijjeti-r-resul Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem), kaže: „Ovdje se pod sedmicom podrazumijevaju godine, jer dan u Allahovom izricanju kazne Isra'ilovom potomstvu znači godinu, kao što stoji u XIV poglavlju Numerija (4. Knjige Starog zavjeta): „Vaši sinovi će pastiri u pustinji biti četrdeset godina (XIV, 33.), izjednačenih s brojem dana za kojih ste uprljali zemlju, a to je četrdeset (XIV, 34)“ gdje se za godinu kaže dan. Na osnovu istaknutog, Danijelov san znači da će Isra'ilovom potomstvu teći patnje u trajanju od 7 x 70 = 490 godina, dok im ne dođe olakšanje rukom „pečata vjerovjesnika“.

Poznato je da je vrijeme njhivoh patnji započelo 132. Godine,  kada je car Adrijan na njih poslao vojsku koja je razrušila Jerusalem, tako da u njemu nije ostao kamen na kamenu, tlačenje je trajlo do 628. Godine, kad je Jerusalem oslobođen rukom muslimana. Tokom spomenutog perioda žitelji su bili mirni samo 14 godina, to jest od 614. Do 628., kad su u Jerusalem ušli Perzijanci i židove oslobodili tlačenja. Ako računamo vrijeme koje su Isra'ilovi potomci proveli u patnjama, vidjećemo da je to upravo 490 godina, koliko ističe Danijel.

Ako se prestanak tlačenja Isr'ilovih potomaka nije dogodio prije dolaska „pečata vjetovjesnika“, židovi su približno znali vrijeme Muhammedovog, alejhisselam, poslanstva. Zato su vijesti o Muhammedovom skorom dolasku na njihovom jeziku bile zapisane.


(SIRA: životopis poslednjeg Allahovog poslanika; Safvet Halilović, 4., dopunjeno izdanje, Sarajevo: Dobra knjiga, Zenica: Islamski pedagoški fakultet, 2013., 126-129.)