Značaj vremena u životu muslimana

15. april, 2015. Sanela Vukić


Knjigu „Značaj vremena u životu muslimana“

Za vas izdvajamo jedan podnaslov:
„PLANIRANJE VREMENA“

Svaki vjenrik treba da isplanira svoje vrijeme vodeći računa o obavezama i raznim drugim poslovima, bez obzira bili oni vjerskog ili ovosvjetskog karaktera, da ne bi došlo do nereda kada su u pitanju ova djela i da ne prevlada nevažno nad važnim, niti važno nad važnijim, niti nešto što nije vremenski određeno nad onim čemu je postavljen rok. Zbog toga treba što prije uraditi ono što je potrebno u što kraćem roku, a odgoditi ono što može sačekati. Takođe, ono djelo koje je ograničeno vremenom treba u tom vremenu i uraditi.
Muhammed s.a.v.s., prenoseći iz listova (Es-Suhuf) objavljenih Ibrahimu a.s., kaže:
„Svako pametan bi trebao da svoje vrijeme podijeli na četiri dijela:

  • dio u kome će dozivati svoga Gospodara,
  • dio u kome će preispitivati svoje postupke,
  • dio u kojem će razmišljati o Allahovim dž.š., stvorenjima,
  • dio koji će posvetiti pribavljanju svojih životnih potreba poput hrane i pića.“

Pravilna raspodjela i planiranje vremena zapravo su u najvećoj mjeri potrebni zaposlenima i onima koji obavljaju određene funkcije, jer oni zbog prevelike zauzetosti i poslova osjećaju da imaju više obaveza nego samog vremena.
U ispravnom planiranju vremena spada određivanje jednog dijela za odmor i razonodu, jer duša i srce se umaraju od konstantnog napora isto kao što se i tijelo umara.
Zato je neophodno izdvojiti dio vremena za dozvoljenu razonodu i zabavljanje, kao što je Alija r.a., rekao: „Odmarajte svoja srca s vremena na vrijeme, jer zaista srce, ako bude primorano na nešto, oslijepi.“
Nije dozvoljeno muslimanu da se optereti u poslu do te mjere da ga to oslabi i upropasti, te da pri tome zapostavi svoje obaveze prema sebi, svojoj porodici i društvu, pa makar to pretjerivanje bilo u ibadetu Allahu dž.š., kao naprimjer dobrovoljnom postu, dobrovoljnom namazu, odricanju od ovog svijeta...
Iz tog razloga je Resulullah s.a.v.s., kada je vidio veći broj ashaba koji su htjeli da klanjaju noćni namaz za njim, rekao: „
„Radite dobra djela koliko možete podnijeti. Zaista, ona neće dosaditi Allahu dž.š., dok ne dosade vama, a Allahu dž.š., najdraža djela su  ona na kojima se najviše ustraje, pa makar ih bilo i malo.“
U drugom hadisu Poslanik s.a.v.s., je rekao: „Zaista je vjera laka i onoga ko bude pretjerivao u vjeri ona će savladati. Zato, budite umjereni u svojim djelima, radite koliko možete i radujte se nagradi.“
Takođe je imao običaj da savjetuje one koji pretjeruju u učenju Kur'ana, klanjanju nafila, postu, da to bude umjereno, govoreći: „Ti, zaista, imaš obavezu prema sebi i svojoj porodici.“
Dok je drugima, koji su se prepustili asketizmu, govorio: „Zaista sam ja pobožniji i većeg sam strahopoštovanja prema Allahu od vas, ali ja i klanjam i spavam, i postim i mrsim, i živim bračnim životom; pa ko ne bude htio slijediti moj sunnet, on nije od mene.“
Ovo je istinski sunnet Muhammeda s.a.v.s., njegov metod srednjeg puta i umjerenosti između duhovnog i materijalnog, ravnoteže između tjelesnih potreba i obaveza prema Allahu dž.š.
Shodno ovome, islam ne vidi nikakve prepreke da čovjek od svog vremena izdvoji dio za zabavu, veselje, životne ljepote i da sve to upražnjava na islamom dozvoljen način. Kada je Poslanik s.a.v.s., čuo da je Hanzala r.a., (jedan od ashaba r.a.) optužio sebe za licemjerstvo, zbog razlikovanja njegovog duhovnog stanja dok je u kući sa svojom porodicom od onoga u kome se nalazi kada je sa Poslanikom s.a.v.s., rekao mu je: „O Hanzala! Kada biste vi bili stalno u stanju u kome se nalazite kada ste sa mnom, meleki bi se s vama rukovali na putevima. Ali Hanzala, čas se od časa razlikuje.“
Ovako treba da se ponaša musliman, kao što to kaže narodna poslovica: „Čas za svoga Gospodara, čas za svoje srce.“
Prenosi El-Asme'i da je u pustinji vidio neku ženu beduinku kako oči ocrtava surmom i uljepšava se, a u ruci joj tesbih, pa joj je rekao: „Kakve veze ima ovo sa tim?“ (tj. mislio je da je nespojivo da ona bude od onih koji puno spominju i slave Allaha dž.š., au isto vrijeme od onih koje se vole proveseliti i nagizdati). Na to mu je ona odgovorila stihom:
„Dio sebe Allahu posvetih i ne izgubih,
A i veselje i odmoru dio sebe dajem“
Na ovo je El-Asme'i rekao: „Razumio sam da je to pobožna udata žena koja se uljepšava svome čovjeku.“
(„Značaj vremena u životu muslimana“, El-Karadavi, Jusuf; Sarajevo: Muslimansko bratstvo; 2002; str.37-40.)