SADAKA ĆE PRETEĆI DRUGA DOBRA

Objavljeno April 2015 // Izvor www.islam-bar.org

U vjerodostojnim predajama se navodi da je neki čovjek došao Poslaniku i požalio se na neimaštinu. „Zadesila me oskudica“: reče on. Poslanik ga posla svojim suprugama da mu sadaku udijele, ali kod njih ne bješe ništa što bi mu mogle udijeliti. Poslanik se obrati ashabima pitajući: „Ima li neko, ko bi noćas ugostio ovog čovjeka“? Javi se ensarija Ebu Talha. Odvede čovjeka kući i reče ženi: „Ovo je Poslanikov gost, ničim ga nemoj omalovažiti“. „Tako mi Allaha imamo hrane samo za djecu“: reče ona. „Uspavaj ih, nahrani gosta, a mi ćemo večeras gladovati“. Tako je učinila. Ujutro je Ebu Talha klanjao sabah s Poslanikom. Nakon namaza Poslanik mu se obrati: „Allah je zadovoljan tobom i tvojom ženom“. Taj čin Ebu Talhe bio je povod objave ajeta: „I više vole drugima nego sebi, mada im je i samim potrebno“./ Hašr,9/, /  Buharija,Tirmizi,Nesai/.
Omer r.a. za sadaku kaže: „Dobra djela se međusobno utrkuju, a sadaka rekne:'Ja sam vas pretekla“. Sadaka je ispred drugih djela jer je ona potvrda čovjekovog vjerovanja. I njeno jezičko značenje označava dokaz i potvrdu imanske prisutnosti u našem srcu. Kad o sadaki govori, Poslanik kaže: „Sadaka je dokaz“. /Adžaibussadekat/.
Da bi sadaka bila dokaz našeg vjerovanja i donijela nam korist ahiretsku, ona mora biti u skladu s riječju Božijom. O sadaki Allah dž.š. govori: „Lijepa riječ i izvinjenje vrijedniji su od milostinje koju prati vrijeđanje i prigovor“./Bekare,263/. „Lijepo je kad javno dijelite milostinju, ali je za vas bolje ako je dajete siromasima kad niko ne vidi“:/Bekare,271/. „O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama“./Bekare,264/.
Vjera nas uči, zahtijeva od nas, da s kućnog praga  siromaha ne vratimo. Poslanik kaže: „Dajte prosjaku, makar izgorenu poparu“./Ihja-Gazali/. Nagrada za takav čin neće izostati. Tirmizi bilježi da je Poslanik rekao: „Ako musliman obuče siromaha, Allah će ga obući džennetskom odjećom. Ako nahrani siromaha, Allah će ga nahraniti džennetskim plodovima. Ako ga napoji, Allah će ga napojiti zapečaćenim džennetskim napitkom“./Tirmizi/.
„Koje je djelo najdraže Allahu?, upitan je Poslanik. Odgovorio je : „Uzvišenom Allahu je drago da muslimanu doneseš radost, otkloniš mu brigu, ili ga riješiš duga. Da budem uz svog brata koji je u nevolji i potrebi, draže mi je nego da u ovoj mojoj džamiji provedem u itikafu mjesec dana“./ /Adžaibussadekat/.
Iz izvora naše vjere spoznajemo da je sadaka izuzetno djelo. Donosi radost davatelju i olakšanje tražitelju. Također, iz izvora vjere učimo da sadaka nije samo novac. Ona je više od materijalne pomoći. Poslanik kaže: „Sadaka je i kad musliman stekne znanje, pa tom znanju podučava druge“./Ibn Madže/. Sadakom je obavezan svaki čovjek. Neka svako dijeli ono što posjeduje. „Lijepa riječ je sadaka“, kazuje Poslanik a bilježi Muslim. „Na svaki ljudski zglob, svaki dan kad se sunce pojavi, treba dati sadaku. Ako dvojicu pomiriš i pravedno između njih postupiš i to je sadaka. Svaki korak koji učiniš radi namaza, sadaka je“./Buhari,Muslim/.
Ummet je u svojoj povijesti, živio i takva vremena u kojima nije imalo kome da se da zekat i sadaka. Ne biješe u tom društvu, kad mu vođa bijaše pravedni halifa Omer ibn Abdulaziz potrebnih, siromašnih... Tada se zekat usmjeravaše u znanje, u kulturu. Iz njega su finansirane knjige i druga dobra koja su svjedočila o izuzetnom napretku i stabilnosti muslimanskog društva i države.
Mi danas ovdje, kao i veliki dio Pejgamberova ummeta, živimo u vremenu u kojem je armija ljudi nezaposlena, veliki je broj ugroženih, slobodno možemo reći, ljudi su gladni. Veliki broj je onih koji žive, kako se to kaže, ispod granice siromaštva. Mnogo je onih koji traže i ruku ka sadaki pružaju. Među njima ima onih koji su stvarno potrebni i na sadaku imaju pravo. Njihovo pravo je u našem imetku. Allah dž.š. im ga je u našem imetku odredio./Zarijat,19/. Mnogo je, međutim, onih koji sadaku traže i očekuju a na nju pravo nemaju. Kabis ibn Muharik el Halili je došao Poslaniku i zatražio pomoć za otkupninu a Poslanik mu reče: „Ostani ovdje, dok nam ne dođe kakva sadaka, pa ću narediti da se tebi dadne“. Zatim je rekao: „O Kabise, zaista, nije dozvoljeno iskati osim u tri slučaja:
- Kad neko mora platiti otkupninu ili krvarinu, dozvoljeno mu je iskati toliko da prikupi za otplatu te obaveze.
- Kad čovjek pretrpi štetu u svojem imetku, dopušteno je iskati toliko da može sanirati pretrpljenu štetu.
- Kad čovjeka pogodi neimaština, takva da trojica razumnih ljudi iz njegova okruženja kažu: 'Ovoga je stvarno pritisnula neimaština'. Njemu je dozvoljeno iskati toliko da prikupi osnovna sredstva za        život. Svako drugo iskanje, o Kabise, haram je i propast za čovjeka“./Muslim,Ahmed,Ebu Davud/
I na jednoj i na drugoj strani, potrebno je da svoje ponašanje uskladimo s onim što će Allahovom zadovoljstvu voditi. Imućni trebaju čuti i svjesni Poslanikove zakletve biti u kojoj kaže da neće niko otvoriti svoju ruku i dijeliti od svog imetka a da mu Allah dž.š. isti neće uvećati. Siromašni trebaju čuti i Poslanikove zakletve svjesni biti u kojoj veli da neće čovjek pružiti svoju ruku a sposoban je raditi i zaraditi, a da mu Allah neće siromaštvo povećati.
Budimo svjesni svoje prolaznosti dunjalučke i nastojmo s onim što nam je dato Božije zadovoljstvo steći.
Uzvišeni Bože, učini nas od onih koji će druge pomagati i čija će ruka uvijek biti gornja. Amin!