SLUŽENJE VJERI A NE SLUŽENJE VJEROM

Objavljeno Maj 2015 // Izvor www.islam-bar.org

Dragi Bog od nas zahtjeva da Ga vjerujemo. Da vjerujemo u Kur’an, knjigu koju je On Uzvišeni, objavio robu svome Muhammedu, a.s., i da riječi objave vjerujemo, poštujemo i prema njima se ravnamo. Allah Uzvišeni traži od nas  da nam  riječ od Njega obavljena bude putokaz, sudac, savjetnik u životu.
''I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili'' (El-En'am, 153.)
Uzvišeni Allah kaže:''Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.''(El-Ahzab, 36.)
Uzvišeni kaže: ''Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, neće ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.'' (El-Kasas, 50.)
O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on imućan ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni! A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali – pa, Allah zaista zna ono šta radite.( En-Nisa, 135.)
Draga braćo, gdje je i koliko Božija riječ, kur'anska uputa, u našem životu? Dokle seže u srž našeg bića? Koliko smo budnog stanja svoga tokom života svjesni istina objavljenih u Kur'anu? Koliko vremena trošimo pitajući se jesu li naši postupci, aktivnosti, naš život usklađen sa Božijom riječi? Koliko smo u suštini svjesni da se osnovna bitnost našeg života ogleda u činjenici koliko je usklađen s Božijom uputom?
Naše društvo pokazuje teške znakove napuštanja vjere. Naše društvo pokazuje da u njemu ne žive ljudi koji uslađuju život sa Kur'anom nego Kur'an sa svojim životom. Naše društvo sve više pokazuje znake želje da sebe onakvo kakvo je „pokrije“ Kur'anom a ne da se mijenja u mjeri Kur'anske poruke.
Povećao se broj onih koji vjeru izučavaju da bi njome kontrolisali ljude umjesto da njome kontrolišu sebe. Povećao se broj onih koji izučavaju Kur'an da bi lakše njegovim ajetima pravdali postupke nadređenih elita a ne da bi iste njima opominjali.
I naši lični razgovori o vjeri,koji bi trebalo da nas nadahnjuju za činjenje dobrih dijela,dobijaju sadržaje u kojima se vjerske literature dohvaćamo kako bi mogli parirati u razgovoru a ne kako bi ajetom I hadisom mogli parirati sopstvenoj strast I ižudnji koja nas dovodi u griješenje.Mnogi od nas su danas jaki na jeziku a slabi na djelima, spremni da pričaju o svakom šerijatsko-pravnom aktu a nespremni da u skladu sa njim djeluju I žive, raspoložni da kritikuju ali nedovoljno sposobni da sebe promijene, aktivni u širenju pesimizma ali pasivni u širenju aktivizma.
O vjeri se pišu i štampaju tomovi knjiga, analiziraju neviđene sitnice i pojedinosti a šta imamo u praksi? Imamo li pravednost i istinoljubivost, imamo li samilost, imamo li radinost, imamo li lijepu riječ, imamo li lijepu ćud i uljudnost, imamo li angažovanje u dobru, imamo li sprječavanje  lošeg, imamo li poštivanje roditelja, imamo li poštivanje starijih, imamo li samilosti prema mladima, imamo li zahvalnost na onom što nam Bog daje il' smo stalno u žaljenju i tajnom i javnom, imamo  li iskreno elhamdulillah il' nam duše udaraju u bubnjeve želja govoreći: još –još???
Allah uzvišeni nam je  objasnio kroz Svoju Objavu da je jedini istinski način činjenja dobru sebi služenje Njemu, svako služenje mimo služenja Njemu nama je na štetu a Bogu našteti neće. Kršenjem bilo koje Božije naredbe mi, ma kako nam se trenutno činilo, sebi štetu nanosimo. Sastavni dio našeg vjerovanja i osvjedočenja jeste da nema hajra  bez Božijeg hajra, niti dobra bez Božijeg dobra.
Kada analiziramo svoj prošli dan pitamo li se koliko smo učinili dobra po Božijim ajetima ili se zadovoljavamo samo time da se ocijenjujemo spram činjenice koliko smo ličnih želja ispunili? Ko nam je sudija u našim razmišljanjima, naš razum i naše žudnje, društvo i njegova očekivanja ili dragi Bog?
Vjerujem ako sebi uputimo ovakva pitanja i o njima razmislimo da će nam rezultat toga u mnogome olakšati i shvatanje svarnosti a najbitnije od svega naše lične. A na ono često pitanje o stanju muslimana danas: Šta nam se ovo događa i šta će bit s nama?  Uzmimo odgovor i 51 ajeta sure Tevbe: “ Reci: "Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš." I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju! ”  i 68. ajeta sure Mu'min: “On život i smrt daje! A kad nešto odluči, samo rekne: “Budi!” – i ono bude.”
Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema,  Milostivi, Samilosni, Vladar Jevmu-dina koji ne prihvata da se umjesto Njega robuje svojoj strasti, lijenosti, nemaru, stranci, politici, pokretu, karijeri, novcu, ženi, mužu, porodici, čaršiji, navici, ličnom mišljenju niti bilo čemu drugom ako to isključuje robovanje Njemu i postupanje  po odredbama Njegovim.
Molim Allaha da nas učini od onih koji se iskreno i istinski kaju, da nas na najljepši način okrene dobru i napretku, da se ne prepustimo stanju nemara iz kojeg je jedini način buđenja i izlaska na Pravi put Njegova kazna, da nam Božija riječ i uputa  bude  kriterij i mjerilo kojim ocjenjujemo i promišljamo svoje postupke i vrednujemo svoje jučer, danas i sutra. Molim ga da  nam ljubav u ime Njega  bude pokretačka snaga s kojom se sastajemo, pričamo, radimo, volimo, porodice svoje odgajamo i prehranjujemo, vođe naše biramo i snagu svoju trošimo! Da u ime Njega naše razmirice lijepo rješavamo i jedinstvo čuvamo i koristimo snagu jedinstva da Njegova riječ uvijek bude gornja. Da se s ponosom sjećamo naših dobrih prethodnika, naših alima, naših dobrih predhodnika i da naše ahiretsko stanište bude u društvu njihovom u Džennetu. Amin!