Svjetlo vjere, svjetlo Mevluda

Objavljeno 01 Novembar 2011 // www.islam-bar.org

Mevlud ili rođenje Božijeg Poslanika Muhammeda as.s., označilo je prekretnicu u povijesti arabijskog poluotoka i samih Arapa. U godini Alejhisselamovog rođenja, po prvi put kod Arapa koji su označavani kao pagani, dolazi do potpune promjene odnosa prema svijetu. U «godini slonova», 571. godine, Abesinci (kršćani) su u gradu San'i-, u Arabiji, napravili veliku crkvu koja je trebala zamijeniti Kabu - mekansku kuću ili «Okupljalište Arapa». I kada je guverner Ebrehe na slonovima pošao na osvojenje Mekke i došao pred sama vrata Mekke da bi zauzeo i razrušio Ka'bu i arapskom stanovništvu nametnuo kršćansku vjeru, izbor pada (što je veoma zanimljivo!) na Muhammedovog a.s. djeda Abdul-Mutaliba da s njim pregovara. Svako ima svoju ulogu i zadaću na ovom svijetu! Ostale su zapisane čuvene Abdul-Mutalibove riječi upućene Ebrehi: «Ja sam gospodar deva, a gospodar Ka'be je Allah i On će odbraniti Svoju kuću». Allah je sačuvao Ka'bu, i ta kršćanska vojska, (o tome se govori u nama poznatoj suri «Fil») došavši do Meke, izgledala je kao «fedže'alehum ke'asfin me'kul» - «kao lišće koje su crvi pojeli-istočili».

Ovaj događaj se zbio u godini Alejhisselamovog rođenja, i on još jednom potvrđuje da je Mevlud označio prekretnicu u povijesti arabijskog poluotoka i samih Arapa. Naravno, rođenjem te godine posljednjeg Allahovog Poslanika dogodio se događaj koji je izmijenio cijelu ljudsku povijest i njen tok usmjerio pravim hodom. Hazreti Omer je rekao: "Zaista, bili smo (kao Arapi) najmizerniji narod, pa nas je Allah dželle šanuhu uzdigao i ojačao, učinio snažnim, putem Islama! Zato, kad god budemo tražili veličinu, izvan islama, Allah će nas poniziti (Ko god bude tražio tu snagu, ugled i čast u nečem drugom, mimo Islama, Allah će ga poniziti!") O Muhammedovom a.s., rađanju od njegove majke Amine se prenose riječi: «Kad sam ga rađala porodila sam s njim odgromno svjetlo od kojeg su zablistali dvorci Šama». Ili kad sam Poslanik kaže: «Moja majka vidjela je nur – svjetlost koja je obasjala dvore Šama (Sirije)». Nakon izvjesnog vremena, zaista, je svjetlost islama obasjala Siriju. Islam je vrlo brzo došao u Siriju. Islam se širio munjevitom brzinom. Za 50 godina islam se proširio do obala Atlantskog okeana na Zapadu i do Indije i Kine na Istoku. Vjera a ne vojska, moral a ne sila, riječ i djelo a ne isprazna apologetika, mjenja ljude, mijenja društva i poretke i ispusuje nove stranice historije, historije kojoj će vjerovanje i znanje, knjiga i nauka biti vodilja i uvjerenje. Cijele porodice su u istom danu prihvatale ovu vjeru. Cijela plemena su je prihvatali. Na koncu i narodi. Za samo pola vijeka svjetlost islama se proširila na polovicu do tada poznatog svijeta.

Vidite, i dolazak islama u Bosnu, to «rađanje» («mevlud») islama u našoj Bosni, označilo je prekretnicu u povijesti Bosne i samih Bošnjaka. Kao stari Bošnjani dugo su se opirali kršćanskim pritiscima i sa Istoka i sa Zapada (poput drevnih Arapa), ali kad je došao islam nisu imali rezervi. Skoro cijeli narod – bogumili – su primili islam ovdje. Sjetimo se samo slučaja zabilježenog 1463. godine kada 36.000 bogumilskih porodica hrli pod Jajce da sultanu Mehmedu Fatihu izraze lojalnost i prihvate islam. Bosna se od tada potpuno i zauvijek izmijenila. Bosnu bez Bošnjaka ne možemo zamisliti! Od tada, Bosnu bez islama ne možemo zamisliti! Kome je Uzvišeni poslao Muhammeda a.s., i vjeru Islam? - Čovječanstvu. Sve što je u njemu sadržano dobro je za čovjeka, no kao da se današnji musliman izvinjava okruženju što to jeste, kao da se današnji Bošnjak stidi svoje pripadnosti toj univerzalnosti i onome što Uzvišeni u Kur'anu naziva - "Jedina prava vjera je Islam". Potrebno je samo da dopustimo da to svjetlo obasja naša srca, da to svjetlo obasja naše kuće, da se to svjetlo raširi stazama kojim hodimo. Islam je milost za ljude, za čovječanstvo. Zato je i mevlud - rođenje Pejgambera - milost za cijeli svijet. Mi u mevludu upravo to učimo, naša djeca uče ovako: «Kad približi vakat da se on rodi Svako dobro na 'vi svijet dohodi» . Svako dobro je došlo njegovim rođenjem. U Kur'anu se nekoliko puta kaže da je islam Allahovo svjetlo. O islamu kao takvom se govori u poglavljima 24:35, 9:32 i 61:8. U suri Nur: 35, «Blagosloveno drvo što gori svjetlom islama nije ni istočno ni zapadno», jer islam obasjava i istok i zapad. Ovaj ajet, dakle, navještava da će islamsko svjetlo obuhvatiti i istok i zapad. «Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje (24:35) – skoro da ovaj čudni tekst nije ni izložen u punom sjaju kad nur koji svijetli i upućuje, izlio se i preplavio čitav Kosmos, izlio se u svaki ugao planete zemlje. Zastor je skinut, srca su postala osjećajna i prijemćiva, a duše zatreptale, sve u Kosmosu veliča Allaha, sve se čisti u moru svjetla. «Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje (24:35) – na temelju ove kur'anske istine veliki Gazali razumio je da je stvarna svjetlost samo Allahova svjetlost, a sve drugo što ljudi zovu tim imenom samo je metafora. Ono što ljudsko oko vidi kao svjetlost samo je odraz Allahove svjetlosti. I zato ništa nije kao Allahovo svjetlo, kao izvor svake svjetlosti, svakog nura na nebesima i na Zemlji. Ali, ima nešto u čovjeku od Allahove svjetlosti, kao Allahov dar, kao oko koje vidi ono što ljudsko golo oko ne vidi. To je ljudski um, to je ljudski duh, to je ljudska duša. Zato je, kaže Gazali, primjerenije da se za ljudski um kaže da je svjetlost (nur) nego za ljudsko oko. Sreća i spas je u duši. Kur'an tretira ljudsko biće tako da ga nur Allahov obasjava da bi gledao ka svijetlim horizontima promatrajući veliko svjetlo u horizontu neba i Zemlje, spreman da dočeka puni odblijesak koji je preplavio cio svijet rasvjetljenjem, tako da je svugdje samo nur. To je «sama svjetlost nad svjetošću» (24:35) – Bit Allhovog svjetla mi ne znamo kao ni njegovu dalekosežnost. Ono što mi činimo je samo pokušaj da se srca spoje s njim, težnja da Ga vide. «Allah vodi ka svjetlosti Svojoj, onoga koga On hoće (24:35) – vodi ovom svjetlu one čija su srca otvorena pa ga ona vide. Svjetlo je rašireno na nebesima i Zemlji, izliveno i po nebesima i po Zemlji, stalno na nebesimai Zemlji, neprekidno sija, ne prestaje njegov sjaj, ne iščezava, ne krije se, i tamo gdje god se srce okrene, vidjet će Ga, i tamo gdje god gleda onaj koji se vraća svom izvoru, uputit će ga, i gdje god se poveže s tim svjetlom, naći će i Allaha.

Muslimani cijelog svijeta ne slave već obilježavaju mevlud, a to znači da iz tog događaja crpe pouke i njima se nadahnjuju. A kakve su pouke iz riječi majke Amine: «Kad sam ga rađala porodih ogromnu svjetlost od koje zablistaše dvorci Šama». Da li današnji čovjek vidi to svjetlo? Svjetlo koje treba vidjeti zove se - Kur'an, a osvjetljeni put kojim treba ići - ime mu je Islam. Svjetlo u životu je vjera, svjetlo je nauka, nur je skladna porodica, naše dijete u mektebu je svjetlo, svjetlo je uređena avlija i čista ulica, svjetlo je rad, poredak i odgovornost u društvu... Vidi li današnji čovjek to svjetlo koje je tako snažno zablistalo u mjesecu rebiul-ewelu. Taj mjesec zove se mjesec rađanja. Imamo priliku roditi u sebi želju da okrenemo leđa lažnom svjetlu strasti i krenemo stazom istinskog svjetla vjere. Svjetlost u našoj duši dolazi od islama, od ovog mevluda, od namaza. Allahovo svjetlo sija u određenim kućama, «Svjetlost sija domovima u kojima se spominje Njegovo ime i hvale Njega ujutro i naveče» (Kur'an, Nur:36). Allah dž.š. kaže: «Kur'an vodi onome što je najbolje, najveće, najčvršće» (Kur'an, 179). Islam vodi onome što je najbolje u životu, onom što je najljepše. Zato, Kur'an i islam mora da bude u srcu čovjeka i u njegovoj kući. Božiji Poslanik kaže: «Kuću osvijetlite učenjem Kur'ana i klanjanjem namaza». To je onaj nur - ona svjetlost - koja je došla sa našim Poslanikom i što učimo u mevludu. Jer, ako u kući nema Kur'ana i nema namaza, ostaje šejtan, ostaje mrak.

Rađanje Muhammeda a.s., nije samo rađanje čovjeka, već i jedne ideje koja je zavladala kosmosom, i koja je nur-svjetlost ili odsjaj nebesa prema Zemlji i Zemlje prema nebesima. I kao što svjetlost dana dolazi od sunca tako svjetlost u našoj duši dolazi od Kur'ana u kojem je Božija istina koju nam je vjerno prenio najbolji od dobrih ljudi i najuzvišeniji od uzvišenih Allahovih poslanika, Muhammed, alejhisselam.