Ponašanje prilikom učenja Kurana

Objavljeno 01 Novembar 2011 // www.islam-bar.org


Poglavlje iz knjige: „Adabi učenja Kur’ana“, Autor. Imam En-Nevevi, Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 1998. god. 
Šesto poglavlje predstavlja osnovnu intenciju ove knjige. Ipak ću samo ukratko napomenuti ono najbitnije, tako da kod čitaoca ne izazovem dosadu.
Na samome početku neophodno je da učenje bude iskreno, iz ihlasa, o čemu je već bilo govora. Zatim, učač se mora prema Kur'anu odnositi s poštovanjem, jer treba biti svjestan da razgovara sa Uzvišenim Allahom. Zbog toga će biti takvog držanja kao da gleda u Allaha, jer ako on ne vidi Allaha, Allah vidi njega.

Lijepo je da se prije učenja operu zubi, po mogućnosti sirovim misvakom, ili bilo čim drugim što uklanja neprijatan zadah iz usta. Od pripadnika šafijske škole prenose se tri mišljenja o tome da li je postignuta namjera ako se zubi operu sa tri prsta. Prvo, najraširenije je mišljenje da nije, drugo da jeste, i treće da se to toleriše ako se nemaju čime drugo oprati zubi.
Misvakom će prvo očistiti zube sa desne strane, sa nijjetom da slijedi sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s. Učenjaci napominju da je pohvalno reći kada se namjerava upotrijebiti misvak: „Gospodaru moj, blagoslovi mi misvak, o Najmilostiviji!"

Pravnik šafijske škole Maverdi kaže: „Blagim pokretima misvaka treba očistiti zube svana i iznutra, i usnu duplju."
Najbolje je da misvak ne bude suviše sirov, ni previše suh. Ukoliko bude potpuno suh, misvak treba ovlažiti vodom. U nedostatku misvaka dopušteno je, dakako uz njegovo dopuštenje, koristiti nečiji drugi.
U slučaju da usta budu uprljana krvlju ili nečim drugim, nije pohvalno učiti Kur'an dok se usta ne operu. Ovaj stav je ispravniji, iako postoji mogućnost da je i haram, kao što pripovijeda Rujani od svoga oca.

Pohvalno je da se Kur'an uči pod abdestom, iako je jednoglasan stav učenjaka da je dopušteno učiti bez abdesta, što je argumentirano mnogobrojnim hadisima. Imamu-l-Haremejn ustvrđuje: za onoga ko bez abdesta uči Kur'an ne može se reći da je učinio pokuđeno djelo, nego da je izostavio veći sevab. Onaj ko nema vode uzeće tejemmum. Za ženu sa bijelim pranjem važi isti propis kao i za onoga ko nema abdesta. Džunupu i ženi sa mjesečnim pranjem (hajz) haram je učiti Kur'an, bez obzira da li se radi o jednom ajetu ili manje, ali dopušteno im je da Kur'an uče u sebi, bez izgovaranja riječi, ili da gledajući u Kur'an uče u mislima.

Svi islamski učenjaci dopuštaju džunupu i ženi sa mjesečnirn pranjem da uče tekbire, salavate na Allahovog Poslanika, da izgovaraju „subhanallah". Naši autoriteti kažu: „Isti je slučaj i ako bi čovjek npr. rekao:
“O Jahja! Prihvati knjigu odlučno!” (Kur’an, Merjem, 12), ne misleći time citirati Kur'an, kao i da u slučaju nesreće kažu:
“Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!” (Kur’an, El-Bekare, 156).
Naša ulema iz Horosana im dopušta da prilikom sjedanja u prijevozno sredstvo prouče kao dovu ajet: “Hvaljen neka je Onaj koji nam je ovo na uslugu dao, mi to sami ne bismo mogli.” (Kur’an, Ez-Zuhruf, 13), ili da kao dovu prouče:
„Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u vatri!" (Kur’an, El-Bekare, 201), s tim da im tu namjera ne bude učenje Kur'ana.
Imamu-l-Haremejn kaže: „Džunup je griješan ako sa namjerom da uči Kur'an izgovori rijedi bismillah ili elhamdulillah, dok nije griješan ako to izgovori kao zikr ili dovu. Dopušteno mu je da izgovori ajet čije je učenje derogirano (mensuh), kao ajet:
“Starca i staricu, ako blud učine, neizbježno kamenujte!”

U slučaju da nema vode džunup i žena po isteku mjesečnog pranja, koja se još nije okupala, će uzeti tejemmum, nakon čega im je dopušteno da uče Kur'an i klanjaju.
Ako poslije tejemmuma izgube abdest, zabranjuje im se da klanjaju, a i dalje im je dopušteno učiti Kur'an, boraviti u džamiji i činiti sve drugo što je dopušteno onome ko nema abdesta, identično slučaju kada se džunup okupa, a potom izgubi abdest.
Ovo pitanje je jako interesantno i zato mnogi sa čuđenjem pitaju kako može biti zabranjeno džunupu da klanja namaz, a istovremeno mu je dopušteno da uči Kur'an i boravi u džamiji bez nužde? Vidimo da može, na način koji smo pojasnili!

Nema nikakve razlike između tejemmuma koji džunup uzima na putovanju ili dok boravi kod kuće.
Nasuprot ovom općeprihvaćenom mišljenju, stoji mišljenje nekih pravnika šafijske škole, da dok boravi kod kuće sa tejemmumom može klanjati samo namaz, što znači da ne može učiti Kur'an i boraviti u džamiji. Ispravno je, međutim, da može.
U slučaju da uzme tejemmum te klanja i uči Kur'an, a potom nađe vodu, dužan je okupati se, jer tada mu postaje zabranjeno učenje Kur'ana i sve što se zabranjuje džunupu prije nego se okupa. Ako se desi da uzme tejemmum pa klanja i prouči nešto iz Kur'ana, a zatim htjedne obnoviti tejemmum zbog izgubljenog abdesta, novog namaza ili u drugu svrhu, dopušteno mu je učiti Kur'an, iako neki šerijatski autoriteti drže da to nije dopušteno. Općeprihvaćen je, međutim, prvi stav.
Međutim, ako se dogodi da džunup nema ni vode ni zemlje za tejemmuma, klanjaće namaz onako kako može, zbog toga što je namasko vrijeme ograničeno, ali mu zato nije dopušteno učiti Kur'an izvan namaza. U namazu će učiti samo Fatihu. Ovdje se postavlja pitanje: Da li je dopušteno učiti i Fatihu?
Po prvom, ispravnom mišljenju dopušteno mu je proučiti Fatihu, jer namaz može biti ispravan samo s Fatihom. Kako god je u nuždi džunupu dopušteno klanjati, isto tako mu je dopušteno i učiti Kur'an.
Drugo mišljenje pravnika je da mu je zabranjeno učiti Kur'an, te će zbog toga u namazu učiti samo zikrove koje uči onaj ko ne zna ništa iz Kur'ana napamet, jer takav ima šerijatsku, a onaj drugi objektivnu prepreku.
Ovdje sam sažeto pripomenuo neke situacije koje je nužno poznavati. Opširnije, uz rasprave, dodatne propise i argumente, o svemu ovome se može čitati u fikhskim djelima. A Allah najbolje zna!

Lijepo je da se Kur'an uči na čistom odabranom mjestu, zbog čega jedna grupa učenjaka tvrdi da je to najbolje činiti u džamiji, jer je džamija simbol čistoće i mjesto gdje se ona nalazi ima posebnu časnost. Uz to time se postiže i nešto drugo - nagrada i'tikafa! Zato je poželjno da onaj ko uči Kur'an pri ulasku u džamiju nanijjeti i'tikaf, bez obzira da li boravio dugo ili kratko.

Ovakvo poštovanje prema džamiji treba prakticirati, širiti i njemu navikavati djecu i odrasle, jer se ono zapostavlja i sve više izumire.
Stavovi učenjaka različiti su po pitanju da li je mekruh učiti nešto iz Kur'ana u kupatilu. Naši autoriteti kažu: nije mekruh, što prenosi vrsni i ugledni učenjak Ebu Bekr b. Munzir u djelu el-Ešraf pozivajući se na Ibrahima Neha'ija, Malika i `Ata'a. Mnogi drugi, međutim, tvrde da je mekruh, među kojima je i Alija b. Ebi Talib, što bilježi Ibn Ebu Davud. Isti stav bilježi Ibnu-l-Munzir od grupe učenjaka iz generacije tabiina, među kojima su i: Ebu Vail Šekik b. Seleme, Ša'bi, Hasan Basri, Mekhul, Kubejsa b. Zuejb. Po jednoj varijanti ovog mišljenja bio je čak i Ibrahim el-Nehai a naša ulema taj stav prenosi i od Ebu Hanife, neka je svima njima Allahova milost.
Ša'bi kaže: „Mekruh je učiti Kur'an na tri mjesta: u hamamima (kupatilima), toaletima i u mlinovima kada se okreće mlinski točak."
Po mišljenju Ebu Mejsere dopušteno je spominjati Allaha samo na čistim mjestima. A Allah najbolje zna!
Dopušteno je učiti Kur'an idući putem ukoliko je čovjek prisutan umom. Ako je nečim preokupiran i nije svjestan onoga što uči, mekruh mu je učiti, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., bojeći se greške prilikom učenja, nije dopuštao onome ko je pospan da uči Kur'an.
Ibn Ebu Davud prenosi od Ebu Derda'a da je idući putem učio Kur'an, a od Omera b. Abdulaziza da je on to dopuštao.
Ibn Ebu Davud pripovijeda: „Kazivao nam je Ebu Rebi' da ga je izvijestio Ibn Vehb, da je upitao Malika šta misli o čovjeku koji pred sabah klanja noćni namaz, a zatim krene u džamiju ne proučivši cijelo sure u namazu, da li će ga dovršiti idući putem?
Malik mu odgovori da je mekruh i dodade: 'Ne znam da su prijašnje generacije Kur'an učile idući putem. "`
Ovo predanje od Malika je sahih predanje.

Pohvalno je da se prilikom učenja Kur'ana izvan namaza okrene prema Kibli (prema hadisu: „Najbolje sjedeljke zikra jesu one u kojima se bude okrenuto prema Kibli!"), sjede dostojanstveno i skrušeno gledajući preda se ponizno kao da se sjedi pred učiteljem, jer će se tako imati najveća nagrada. Dopušteno je učiti Kur'an stojeći, ležeći na boku, ili u nekom drugom položaju, ali je nagrada manja. Allah, dž. š., kaže:
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana su, zaista, znakovi za razumom obdarene. Za one koji stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju
nebesa i Zemlje razmišljaju.” (Kur’an, Alu Imran, 190, 191).
U Sahihu je zabilježeno od Aiše, r. a., da je govorila:
„Božiji Poslanik, neka su na njega mir i blagoslovi Božiji, znao se nasloniti na moje krilo i učiti Kur'an, iako bih imala mjesečno pranje!" Ovaj hadis bilježe i Buharija i Muslim, a u drugoj se verziji hadisa kaže: „I učio bi Kur'an dok bi mu glava bila u mom krilu!"
Ebu Musa el-Eš'ari kaže: „Ja učim Kur'an u namazu i u postelji." Hazreti Aiša je govorila: „Ja učim svakodnevni vird ležeći na postelji!"
Na početku učenja Kur'ana treba proučiti euzubille: Euzu billahi mine-š-šejtani-r-radžim - „Utječem se Allahu od prokletog šejtana." Ovog stajališta je većina islamskih učenjaka, mada postoji mišljenje i da se euzubille prouči poslije, shodno kur'anskom ajetu:
“Pa kada budeš učio Kur'an, od Allaha zatraži zaštitu od šejtana prokletog!” (Kur’an, En-Nahl, 98). Međutim, većina islamskih učenjaka ovaj ajet razumije kao da se kaže: “Pa kad htjedneš učiti Kur'an, od Allaha zatraži zaštitu...!”

Forma te zaštite jest ona koju smo naveli na početku ovog podioka, iako su je neki raniji učenjaci učili na sljedeći način:
„Utječem se Allahu, koji sve čuje i zna, od prokletog šejtana."
Euzubilla se može učiti i na ovaj način, ali je bolje to činiti na onaj način.
Nije obavezno da se prouči euzubille, nego je to pohvalno svakome ko uči Kur'an, bilo u namazu ili izvan namaza.1
Prema jednom mišljenju šafijskih pravnika, pohvalno je proučiti euzubille na početku svakog rekata, dok je to prema drugom mišljenju pohvalno proučiti samo na prvom, a ako se ne prouči na prvom učiće se na drugom rekatu.
Pohvalno je, prema preovlađujućem mišljenju i u dženaza-namazu proučiti euzubille poslije početnog tekbira.

Treba na početku svakog sureta, izuzev sureta Et-Tevbe, proučiti Bismille, jer stav je velikog broja učenjaka da je Bismilla jedan od kur'anskih ajeta, čemu svjedoči i to da je u Mushafu upisana na početku svih sureta osim sure Et-Tevbe. Zbog toga, onaj ko prouči Bismillu na početku svakog sureta biće siguran da je proučio kompletnu hatmu, odnosno sure, dok je onaj ko je izostavi, prema mišljenju učenjaka izostavio dio Kur'ana.
Zasebnu brigu o učenju Bismille na početku sureta treba voditi u slučaju kada je vakufnamom, određena plata učaču Kur'ana za učenje nekih džuzeva Kur'ana ili sedmine Kur'ana jer će učač na takav način biti siguran da mu je halal plata koju je po vakufnami primio za učenje, inače, u suprotnom slučaju, po mišljenju učenjaka koji tvrde da je Bismilla ajet, sastavni dio sureta, on ne zaslužuje ništa (tj. haram mu je).
Ovo je važna natuknica i treba je aktuelizirati i posvetiti joj odgovarajuću pažnju.

Kur'an treba učiti skrušeno, uz razmišljanje, kako to ustvrđuju mnogobrojni i općepoznati argumenti, što je i glavni i osnovni cilj učenja. Time se razgaljuju duše i prosvjetljavaju srca.
Uzvišeni Allah kaže:
“A zašto oni ne promišljaju Kur'an?” (Kur'an, En-Nisa', 82).
“Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o ajetima njezinim razmišljali.” (Kur'an, Sad, 29).
Mnogobrojni hadisi i izreke vrsnih učenjaka podstiču na promišljanja Kur'ana. Bilježi se da su se neki učenjaci cijelu noć, do sabaha, bavili samo jednim jedinim ajetom razmišljajući o njemu. Neki su prilikom učenja padali u nesvjest, dok su neki tako učeći čak umirali!

Behz b. Hakim priča da je ugledni tabi'in Zurare b. Evfa pao mrtav dok je kao imam učio na sabah-namazu ajet:
“A kada se u rog puhne, biće to teŽak dan.” (Kur'an, El-Muddessir 8, 9).
Behz b. Hakim dodaje: „Ja sam bio među ljudima koji su nosili njegovu dženazu."
Ahmed b. Ebi Harvari - bosiljak Sirije, kako ga naziva Ebu-l-Kasim el-Džunejd - uz jecaj bi padao u nesvijest kada bi se pred njim učio Kur'an.
Ibn Ebi Davud prenosi da je Kasim b. Osman el-Džu'i osporavao takvo ponašanje Ahmeda b. Ebu Havarija, a Džu'i, ugledni muhaddis iz Damaska, bijaše priznatiji od Havarija.
Među učenjacima koji su također osuđivali to kod njega izdvajali su se Ebu-l-Dževza' i Kajs b. Habter.
Naše je mišljenje, međutim, da nema razloga za ovakvo osporavanje, izuzev u slučaju kad dotični prizna da on to čini izvještačeno.
Znameniti učenjak, široko nadaren i vrsni pobožnjak Ibrahim el-Havvas kaže: „Pet stvari liječi srca: učenje Kur'ana sa razmišljanjem, prazan stomak, noćni ibadet, ponizno obraćanje Allahu u zoru i druženje sa pobožnim ljudima."

Pohvalno je ponavljati jedan ajet zbog razmišljanja o njemu

U odlomku prije ovoga govoreno je o podsticanju na razmišljanje prilikom učenja Kur'ana, utjecaju razmišljanja na dušu i praksi glasovitih učenjaka.
Nesai i Ibn Madždže prenose od Ebn Zerra da je rekao: „Vjerovjesnik, s.a.v.s., jedne je noći sve do zore ponavljao samo jednn ajet. Taj ajet je:
“Ako ih kazniš - pa oni su robovi Tvoji!” (Kur'an, El-Ma'ide, 118).
Temim Dari je sve do zore ponavljao ajet:
“Zar misle oni koji grijehe čine da ćemo s njima postupati jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela rade?” (Kur'an, El-Džasije, 21).
Abbad b. Hamza pripovijeda: Jednom prilikom zatekao sam Esmu kada je učila ajet:
“Allah nam je milost darovao i od patnje u vatri nas sačuvao.” (Kur'an, Et-Tur, 27).
Ponavljala je ajet. Meni se to isuviše oteglo, pa sam izašao u čaršiju da nešto kupim. Kad sam se vratio, zatekao sam je kako i dalje uči isti ajet!
Neki prenose ovaj događaj od hazreti Aiše. Abdullah b. Mes'ud je ponavljao ajet:
“Gospodaru, znanje mi povećaj!” (Kur'an, Taha, 115) 
Se'id b. Džubejr je ponavljao:
“Bojte se dana u kojem ćete se Allahu vratiti!” (Kur'an, Eil-Bekare, 281) i ajet:
“A znaće oni kada im na vratovima budu okovi.” (Kur'an, El-Mu'min, 70, 71). i ajet:
“Zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit?” (Kur'an, El-Infitar, 6).
Dahhak je znao sve do sabaha ponavaljati ajet:
“Nad njima će biti naslage vatre i ispod njih naslage.” (Kur'an, Ez-Zumer, 16).