Život i uloga Allahovog Poslanika

Objavljeno 01 Novembar 2011 // www.islam-bar.org

Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo. 


Pojave potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., prije poslanstva

Period kojeg Miljenik, Muhammed, s.a.v.s., provede u Mekki od dana svog djetinjstva pa do poslantva, prepune se događaja, postupaka i pojava koje ukazuju na potpunost Muhammeda, s.a.v.s., ukazujući na njegovu predodređenost za poslanstvo Gospodara svjetova. Zato želimo da ukažemo na njih, da ih proživimo kako bi upotpunili svoju ljubav prema njemu, s.a.v.s., i ojačali snagu vjere u njegovo poslanstvo.


Traženje kiše preko Muhammeda, s.a.v.s.:

Prva od tih pojava koja ukazuje na njegovu potpunost i poslanstvo jeste, traženje kiše preko njega, s.a.v.s., još dok je bio dijete, prije punoljetnosti. Ibnu Asakir prenosi od Džulhemt bin Arfeta da kaže: "Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: "O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, porodice nam trpe od suše, hajde, zamoli za kišu. Ebu Talib izađe sa dječakom. Kao da se pomrači sunce, uskovitlaše oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Kabu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, te se sruči na dolinu bogata kiša i napoji sve što je trebalo. Ovaj događaj Ebu Talib je opisao jednim stihom:


On licem bjelim oblake kiše privlači, zaštitnik siročadi, pomagač nevoljih.

Ovaj nadnaravni događaj je znak potpunosti Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i prije poslanstva. On ukazuje na naklonost Allaha, dž.š., Svom poslaniku i znak je ljudima na njegovo poslanstvo. Uzvišeni Allah je nadahnuo Ebu Taliba da traži kišu preko Muhammeda, s.a.v.s., i ako je dijete, pa uslonivši njegova leđa uz Ka'bu, podižući ga pred sobom, kao da je jezik njegova stanja govorio: Spusti nam kišu Gospodaru naš, molimo te ljubavlju i poštivanjem ovog plamenitog dječaka, pa im je Uzvišeni dao obilnu kišu da su rijeke mekkanskom dolinom tekle, napajajući suhu zemlju i dajući snagu života ovom svetom gradu. Ovaj događaj je radosna vijest i tračak svjetlosti poslanstva Muhammeda, s.a.v.s.

Izučavajući ovaj događaj i znak potpunosti Muhammeda, s.a.v.s., u našim srcima učvršćujemo ljubav prema njemu, s.a.v.s. Srce se čvrsto veže za njega iskrenom ljubavlju, tako da nam biva draži i od nas samih. Tada, srca punih iskrene ljubavi bivamo spremni da slijedimo našeg Miljenika, s.a.v.s., u vjerovanju, ibadetu, etici, radeći ono što voli, koračajući putem spasa od straha, bliskosti Miljeniku, Muhammedu, s.a.v.s., na oba svjeta.


Nije otkrivao svoje stidno mjesto:

Drugi od znaka potpunosti morala Muhammeda, s.a.v.s., jeste da nije otkrivao svoje stidno mjesto, nakon što mu je to desilo jednom prilikom. Tokom izgradnje Ka'be Muhammed, s.a.v.s., je nosio kamenje sa ddrugim kurejšijasma, pa su oni svoje izare, kojima su se pokrivali od pupka do potkoljenica, stavljali sebi na vrat kako bi se zaštitili od kamenja. Muhammed, s.a.v.s., je stavljao kamenje na svoja ramena a da ih pritom nije ničime štitio. Kada ga takvog vidje njegov amidža Abbas, r.a., reče mu: "Zašto svoj izar ne podigneš na ramena, da ti nebi kamenje naškodilo." Tako i učine Allahov Poslanik, s.a.v.s., i otkri svoje stidno mjesto. U trenu je pao na zemlju i začu glas: "Pokrij svoje stidno mjesto!" A to je bio poziv meleka. Nakon toga nije nikada otrio svoje stidno mjesto.


Iz ovog događaja možemo izvući sledeće pouke:

Briga Allaha, dž.š., za Svog poslanika, s.a.v.s., čuvajući ga od svega ružnog i nedoličnog njegovom ugledu i visokom mjestu.

Islam je zabranio otkrivanje stidnih mjesta osim u slučajevima nužde, radi liječenje i sl.

Uključivanje Allahovog Poslanika, s.a.v.s., sa svojim narodom u svemu što je dobro i korisno, što je znak njegove potpune ličnosti, duhovno i moralno.


Mrzio je kipove i idolatriju

Muhammedu, s.a.v.s., je Uzvišeni Allah omrzio kipove i sve što je neispravno, a što su činili kurejšije poput: birtija, alkohola, kocke i drugih vidova zabave. 


Vrhunac časti jednog stvorenja je pokornost Njegovom Stvoritelju

Kaže Uzvišeni:
"I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama, bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu."[1]

"Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim."[2]

"To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. i ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u Džehennem bio bačen, prekoren i od milosti Njegove udaljen."[3]

Plemenitim ajetima je iskazana naredba da se obožava samo Allah, Jedan i Jedini, Koji sudruga nema. Naredba koja spada u prefinjeno robovanje koje je vrhunac časti jednog roba- vjernika. Kao i pokornost u izvršavanju Njegovih naredbi, klonjenju Njegovih zabrana, ljubav i poniznost prema Njemu, pokornost u svim situacijama i ibadetima – javnim i tajnim.

U navedenim ajetima je istaknuta zabrana činjenja širka, bio to veliki širk,tako što će se određena vrsta ibadeta ispoljavati nekom drugom mimo Allaha, ili mali širk:, u postupcima kao što je zakletva nečim drugim mimo Allaha, pretvaranje u ibadetu, i sve što može biti sredstvo ka širku. Nasuprot tome, dužnost nam je iskreno obožavanje Onomga Kome pripada univerzalno savršenstvo i potpuna vlast nad svima, u čemu ne učestvuje niko sem Njega, Uzvišenog, i niko Ga ne pomaže.

Nakon naredbe o izvršavanju obaveza prema Allahu, dž.š., koje imaju prednost nad svim ostalim obavezama. Dolazi naredba izvršavanja obaveza prema Njegovim stvorenjiam, počevši od najvažnijeg kad kaže: "A roditeljima dobročinstvo činite!" – odnosno činite im dobročinstvo tako što ćete im lijepe riječi govoriti, ljubazno im se obraćati, i biti poslušni. Kloniti se stvari kojima nisu zadovoljni. Isto tako, treba se čuvati kidanja rodbinskih veza,koliko smo u mogućnosti pomagati rodbinu materijalno. Lijepo postupati i prema onima koji su bili u dobrim odnosima sa našim roditeljima, a održavanje rodbinskih veza je nezamislivo bez roditelja.

Kaže Uzvišeni: "...kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"[4]

U dobročinstvo spada sve ono što ljudi ubrajaju u dobročinstvo, koje se mijenjalo tokom vremena, zavisno od društvenih prilika i osoba.
Spomenutim Allahovim riječima je zabrana činjenja svega onoga što se kosi sa doborčinstvom, a to se ogleda kroz dvoje:

- Vrijeđanje i psovanje rodbine, kidanje rodbinskih veza i zapostavljanje obaveza prema njima. Ovo je najgori postupak i najveće zlo prema rodbini.

- Drugačiji postupak jeste biti neutralan ne činiti im dobročinstvo ali i ne postupati ružno prema njima. Ovo također, spada u kidanje rodbinskih veza, jer nije dopušteno kazati ako obavim osnovne obaveze prema roditeljima i ostavim neposlušnost prema njima, ispunio sam njihovo pravo. Naprotiv! Na tebi je da uložiš maksimalni trud u doborčinstvu prema njima kako bi te to uzdiglo da budeš u položaju čestitih i odanih svojim roditeljima.

Riječi Uzvišenog: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" – su upravo objašnjenje povoda koji obavezuje doborčinstvo prema roditeljima. Zapravo oba tvoja roditelja su učestvovala u odgoju tvog tijela i duše, opskrbljujući te, odijevajući, njegujući,upućujući na obaveze pokornosti Allahu, školujući, podučavajući te lijepom ponašanju i ahlaku i brinući o svemu što je za tebe vezano.

Naveli smo ti dovoljno dokaza da je svako onaj koji ima udio u tvom odgoju, na način finansijske podrške, odjevanja i drugog, isto tako ima i pravo na lijepo odnos, dobročinstvo i upućivanje dove Allahu za njega.

Najpreča obaveza roditelja je moralni odgoj, odgoj duše, koji je preči od materijalnog zbrinjavanja.
Zato odgajatelji i učitelji imaju pravo kod ljudi koje su odgajali i podučavali. Oni su, možda, ovim odogojem nekoliko puta nadmašili roditeljski odgoj, a to je Allahova blagodat koju On daje kome hoće.

Riječi Uzvišenog: "...i rođacima,.." – ukazuju na obaveznost dobročinstva prema bilžnjoj i daljoj rodbini, riječima i djelom.Što se ogleda kroz davanje poklona, materijalnu pomoć, činjenje plemenitih stvari, što će rasprostraniti njihove grudi srećom i olakšati im životne uslove .Ovo bi sve doprinjelo tome da se budemo od onih koji spajaju rodbinske veze i time stiču Allahovu nagradu.Zar ima ljepsa nagrada od Njegove,subhanallah ve teala!

"...i siročadima.." – a to su oni koji su ostali bez svojih očeva dok su još bili malodobni, tako da je Onaj, Koji je od milostivih Najmilostivi, naredio da se prema njima bude blag, milostiv i saosjećajan, čineći im dobročinstvo, zbrinjavajući ih, ispunjavajući im želje i odgajajući ih najljepšim odgojem, kako odgajamo svoju vlastitu djecu, svejedno bio jetim muško ili žensko, bližnji ili tuđin.

Riječi Uzvišenog: "...i siromasima.." – a to su oni koji se nalaze u siromaštvu i bijedi, nisu uspjeli steći dovoljnu količinu opskrbe za sebe kao ni za one koje prehranjuju. Uzvišeni naredio da se pomažu u oskudici ,koliko smo u mogućnosti.

Riječi Uzvišenog: "...i komšijama bližnjim.." – koji imaju pravo komšinstva i bližnjih.

"...i komšijama daljnjim.." – a vjernik treba dati pravo komšiji bio on musliman ili ne,od rodbine njegove ili ne, tako što će se suzdržavati od vrijeđanja komšija i podnostiti njihova uznemiravanja.