INTERVJU SA PJESNIKOM RAJKOM JOLIČIĆEM

april, 2015. Sanela Vukić


1. Uvaženi gospodine Joličiću, možete li nam reći koje su Vaše impresije sa sinoćne promocije knjige „Molitva nad Balkanom“?
Oduševljen sam srdačnošću, gostima i uvaženim gostima koji su došli iz Podgorice, Budve, Ulcinja i drugih gradova. Naravno, zahvalan sam mojim promoterima, uglednim ljudima: Sulju Mustafiću, Željku Miloviću, Milunu Lutovcu, Dragiši Simoviću i naravno, Vesni Šoškić, urednica radio Bara i novinarka televizije Crne Gore. Mujdin Milaimi i ja postali smo prijatelji onog trena kad smo se sreli, prije 18 godina. 
Ovo je prelijepo sveto zdanje. Odao sam priznanje onom ko je projektovao ovaj objekat. Zaista je vrhunski, majstorski urađeno i lijepo je da je ova sveta kuća dom koja je sinoć ugostila ljude svih vjera, bez razlike, nastavljajući lijepu tradiciju grada ispod Rumije. Svi su ljudi na svijetu braća, tu je i pjesma „Tri vjerska poglavara“, kada su njemački i italijanski fašisti patrolirali, tri vjerska poglavara: predstavnici nadbiskupije, imam i pravoslavni sveštenik su išli u imamovu kuću, gdje je bio narodnooslobodilački odbor. Crna Gora u svijetu je prepoznatljiva po tome, gdje razlika nije mana, več bogatstvo različitosti, a tome je korijen u Baru. Bar je prozor i Crnoj Gori i svijetu za mir, toleranciju, nenasilje. Tražimo ono što nas spaja, jer ako tražimo ono što nas spaja, onda nećemo imati problema ni sa susjedima ni sa drugima. Ako razumno tražimo ono što nas spaja, onda ćemo naći ono što je lijepo, kao što u Baru to rade tri vjere, slaveći Boga kao ljubav, kao Neko Ko propagira radost života. Bog nam je dao život i mi smo dužni da uzvratimo ljubavlju, čudesnu silu koja svijet stvara.

2. Da li možete izdvojiti jednu od Vaših pjesama?
Izdvojio bih „Molitvu nad Balkanom“:
„Prosvijetli Bože
nad Balkanom. 
Duginim lukom 
obavij gore,
sačuvaj rijeke,
jezera bistra,
nebo plavo,
i biser more.
I svaku travku, 
cvijet svaki,
leptira, pčelu i mrava,
noć blaženu
u kojoj može 
spokojno da se spava.
Odalji Bože
svaki trag
zlobi, mržnji i ratu.
Okreni ljude dobroti,
poštenom radu
i zanatu.


3. Gdje pronalazite inspiraciju za Vašu poeziju?
Inspiracija je Stara maslina, dobro djelo... Jer: „Dobro se dobrim vraća. Dobrota je dobro zdravlje, a svi su ljudi na svijetu braća“. Cio svijet treba da uči od Bara, da vide Staru maslinu, da vide Stari grad, da vide ovo zdanje, vjerski objekti svih tri vjera su kulturni i istorijski spomenici. Sve što nas okružuje može da bude inspiracija.

4. Pored ekspanzije elektronike i pojavljivanja izdanja u elektronskoj formi, smatrate li da je knjiga, ipak, neuništiva?
Zaista je knjiga neuništiva. Kažu med je lijek, ali ne ništa u prevelikim količinama. Elektronika, kao i ostalo, ne smije se koristiti previše. Za opšte zdravlje, zdravu psihu, zdravo odrastanje, treba uvijek ostaviti prostor za knjigu. Na spavanju poći sa knjigom, pola sata i odložiti knjigu. To je najbolji recept.
5. U Vašoj knjizi „Molitva nad Balkanom“, stihovima i riječima prošli ste cijelu Crnu Goru i ispričali život njenih stanovnika. Sigurno ste mnogo vremena proveli na suprotnim stranama naše lijepe Države i osjetili „dušu“ mještana. Koji je Vaš savjet svim ljudima kako ne bi došlo do otvaranja „Univerziteta za dijeljenje“, kao što se navodi u Vašoj pjesmi „Dijeljenje“?

Svuda ima dobrih ljudi. Samo, ne daj Bože, da budale dobiju šansu. Kaže se: „Mudar i dobar, to su braća, kao i budala i onaj koji zlo čini.“ Budala ni sebi nije prijatelj. To bih potkrijepio epigramima, koje sam napravio: „Kada te i najmudrija misao osvoji, obavezno do deset izbroji.“ „Ujedi se za jezik prije nego počneš izlaganje, poslije ćeš lako naći opravdanje.“ „Da ne uzima riječ „Bože ti hvala“ prisutni ne bi znali da je budala.“

6. Poštovani gospodine Joličiću, nadamo se da će ljudi, u cilju usklađivanja odnosa i bolje komunikacije, ubrzo postati oličenje stihova iz Vaše pjesme „Riječ đeda Đikana“: „... ne priča se što se misli,  nego se misli što će da se kaže.“
Ružnim riječima se ruše mostovi, prema tome, nemamo pravo na ružne riječi. Pazi što govoriš, jer štetu od ružnih riječi, često ni dobro djelo ne može da zaliječi. Zato, dijelimo lijepe riječi i lijepe želje. Davno, čuo sam od jednog čovjeka: „Koliko dobra želiš drugome, duplo više dozivaš za sebe. Koliko zla želiš drugome, tri puta više dozivaš za sebe.“ Ne isplati se živjeti ružno, nego se radovati dobru komšije, jer dobro će preskočiti tarabu. Ne radujte se zlu komšije, jer može zlo da preskoči tarabu. Dakle, od dobra svakom dobro, od zla nikome dobro.

Rajko Joličić, pjesnik, novinar, satiričar, humorista i humorista, rođen je 1947., godine u malom ribarskom sellu Krnjice, na obali Skadarskog jezera, kojeg svakoga ljeta prepliva ne bi li tako ukazao na neobučnu ljepotu i bogatstvo koje je ugroženo.

Objavio je 25 naslova pjesama za djecu i odrasle, aforizama i satiričnih pjesama. Svoj novinarski angažman započeo je kao lutajući reporter „Radio Bar“, nastavio kao autor brojnih radio emisija, a sada je autor jedne od najslušanijih emisija Radio Bara, „Selu u pohode“, posvećenu selu i poljoprivredi. Dobitnik je zlatne plakete CK Crne Gore 2011., za 122 boce darivane krvi.
Dobitnik je mnogih priznanja za svoje stvaralaštvo, između ostalih laureat je nagrade za sveukupno stvaralaštvo za djecu i mlade „Stara Maslina“. Njegove pjesme prevode se na više stranih jezika, zastupljen je u lektiri za najmlađe.

Živi i radi u oblacima iznad Rumije. (Preuzeto iz knjige „Molitva nad Balkanom“)